Osnovna škola Ivanovec

S obzirom na pauzu između letova aviona, prvi je dan u Portugalu iskorišten za istraživanje Lisabona i uživanje u njegovim čarima.
Prema preporukama, Lisabon smo upoznali preko lokalnog volonterskog vodiča kojeg možete prepoznati po žutoj torbi. To nas se jutro skupila nekolicina turista iz različitih krajeva Europe te smo, nakon kratkog međusobnog upoznavanja, krenuli u obilazak Lisabona pješice. Odmah nam je rečeno da nećemo obići najčešće i najpoznatije znamenitosti, nego grad s kojim nas oni žele upoznati i kakvim ga oni vide. Obilazak je trajao više od tri sata koja su proletjela u trenu, a saznali smo mnogo o povijesti grada.

Portugalci su izuzetno srdačan, opušten, tolerantan, druželjubiv, ležeran i neopterećen narod pa se novopridošli građani i turisti odmah osjećaju kao kod kuće. Nisu ljubitelji diktature i pretjerane represije te će vas samo dobronamjerno opomenuti ukoliko se ne pridržavate mjera i pravila. Uglavnom je prometna kultura razvijena. Kao pješaku će vam redovito stati iako možda vama nije zeleno ili prelazite cestu na neobilježenom prijelazu. Nisu opterećeni pravilima, ali ih poštuju.
Ujedno, nisu previše opterećeni ni vremenom. Radno je vrijeme većine trgovina, restorana i javnih službi iza 9 h. Navečer se izlazi u restorane i barove kako bi se družilo do ranih jutarnjih sati. Ulice su ujutro uglavnom prazne, a prema večeri sve oživi.

Znaju se veseliti, možete ih vidjeti kako spontano počnu plesati na glazbu iz automobila, stanova kraj kojih prolaze... Na ulicama se može susresti mnogo uličnih svirača i zabavljača, a čuju se i karaoke iz barova. Posebno se u tome ističe Pink street, kvart prepun restorančića i barova, klubova s vrlo raznolikom glazbom i ozračjem pa svatko može naći nešto za sebe. Nisu skloni sukobima i poštuju druge, ali glasno govore i gestikuliraju rukama.
Osjećat ćete se sigurno, prihvaćeno i dobrodošlo.
Nakon pješačenja i ručka, razgledali smo širi dio grada vozeći se u tuk tuku. Iako smo već lagano osjećali umor, nismo izostavili posjetiti pink street.
U taj jedan dan napunili smo baterije i bili spremni vratiti se kući, no avantura tek tada počinje.

Sljedeći dan letimo za Funchal, glavni grad Madeire te odlazimo u hotel udaljen sat vremena vožnje, blizu škole partnera u Calheti. Hotel naziva Jardim de Atlantico zaista je ono što u svom nazivu znači, vrt Atlantika.
Kako se nalazi na nadmorskoj visini od preko 400 m, pruža se pogled na Atlantski ocean, litice i zelenilo oko njega.

Naziv otoka Madeira na portugalskom znači drvo, a to je ime otoku dano upravo zbog šume Laurisilva koja dominira cijelim središtem otoka. Cvijeće raste posvuda, kao i banane te mnoštvo različitog voća. Najviši vrhovi Madeire najčešće su u oblaku, a često se događalo da se u pet minuta izmijene sva četiri godišnja doba. U razgledavanju otoka obišli smo Calhetu te u mjestu tradicionalni obiteljski obrt koji iz šećerne trske proizvodi ponchu, med. rum.

Posjetili smo i školu te muzej suvremene umjetnosti gdje je najveći dojam ipak ostavio pogled s krova muzeja na samom rubu litice.
Sljedeće smo dane malo planinarili. Otkrili su nam stazice uz njihove petsto godina stare vodene kanale kojima voda stiže do naselja uz obalu. Područje je prepuno slapova i niskog, gustog raslinja oku ugodne zelene boje. Opustili smo se udišući svjež zrak.

Posljednja planirana aktivnost bio je posjet gradu Funchalu, rodnom gradu C. Ronalda. Grad nas je oduševio svojom arhitekturom, poviješću i zelenilom toliko da smo se vratili i sljedeći dan. Uživali smo u živopisnom popodnevu grada šećući ulicama i rivom.

Kako su dani topli, temperature su dosezale gotovo ljetnih 30° C, iskoristili smo priliku te se posljednjeg dana boravka, zajedno s kolegama iz Turske, okupali u prirodnim bazenima u mjestu Porto Moniz. Istraživali smo zapadnu stranu otoka uz našeg susretljivog, otvorenog i pričljivog vozača taxija, ujedno i vodiča.
Na kraju treba spomenuti i hranu. Vrlo je ukusna, a bazira se na mediteranskoj pripremi, s puno plodova mora i voća.

Putovanje nas je opustilo i obogatilo. Nadamo se vratiti prvom prilikom. Kako je tema projekta mentalno zdravlje, ovim putovanjem su ciljevi projekta ostvareni.

Nina Magdalenić-Veselko